Tvrđava Lovrjenac - 'Gibraltar Dubrovnika'

Bedemi Lovrjenca kao stvoreni su za misteriozno šuljanje danskog kraljevića. Gradska strana bedema prosječne je debljine, ali je zato vanjski bedem debeo više od 12 metara. Dva teška mosta na podizanje reguliraju prilaz tvrđavi, a iznad ulaznih vrata stoji natpis 'Non Bene Pro Toto Libertas Venditur Auro' (Sloboda se ne prodaje za sve zlato). Otrježnjavajući podsjetnik na sve napade, osvajače i pljačkaše koje je grad preživio u tisućljetnoj povijesti. Lovrjenac je poznat i kao 'Gibraltar Dubrovnika', prvenstveno zbog trokutastog oblika i dominantne pozicije na hridi sa zapadne strane grada.

Gradske zidine pokazale su se ključnima za obranu od Mlečana koji su planirali izgraditi vlastitu utvrdu na mjestu gdje se nalazi Lovrjenac, ali su ih građani Dubrovnika preduhitrili. Izgradnja Lovrjenca u 11. stoljeću označava prekretnicu u povijesti grada. Naime, da su Mlečani uspjeli izgraditi svoju tvrđavu, Dubrovnik bi vjerojatno izgubio nezavisnost i postao dijelom Mletačke Republike. Ovako, kad su mletački brodovi natovareni građevnim materijalom stigli do Dubrovnika, rečeno im je da je Lovrjenac već izgrađen i da se vrate tamo odakle su došli.

Ogromna, kamena tvrđava tako već deset stoljeća štiti oba ulaza u grad – morski i kopneni. 'Dubrovačke kronike' otkrivaju kako su Dubrovčani u samo tri mjeseca izgradili Lovrjenac, a nakon izgradnje konstantno je obnavljan i proširivan. Veći zahvati na Lovrjencu izvedeni su u 15. i 16. stoljeću pod budnim okom majstora-graditelja I. K. Zanchija iz Pesara. Majstor je popravio i ruševne prsobrane, a njegovo je ime uklesano na zidinama koje gledaju prema moru, sjećanje na povezanost koju je Zanchi osjećao prema tvrđavi. Danas, Lovrjenac nastavlja biti simbolom snage za stanovnike Dubrovnika, a ukoliko to poželite na tvrđavi se možete i vjenčati.

Foto izvor: Arhiva Turističke zajednice grada Dubrovnika / Fotograf: Igor Brautović