Sveti Vlaho - legenda koja živi stoljećima
3. veljače...poseban je to dan kada se zastave vijore visoko, razviju se barjaci i natpisi, obavezno se prisustvuje procesiji... Treći veljače, dan Svetog Vlaha, slavi se više tisuća godina.
Prema legendi, Sveti Vlaho spasio je Dubrovnik od napada mletačkih osvajača davne 971 godine. U mračnoj noći tog 3.veljače, Mletački ratni brodovi spustiše svoja sidra oko drevnog grada. Bila je mračna zimska noć. Mlečani su slobodno ušli u Stari grad pod krinkom zahtjeva za nabavkom namirnica koje su im trebale za nastavak putovanja prema Istoku. No stvaran plan bio je mnogo zlokobniji, planirali su naime napasti Dubrovnik i pripojiti ga svojem carstvu. Špijuni preodjeveni u mornare, vrlo su pažljivo motrili dubrovačku obranu, prebrojavajući čuvare sa gradskih zidina i radeći precizne bilješke o broju topova te broju strijelaca.
No ono što Mlečani nisu znali, bilo je to da i njih netko motri! Tama se spustila na grad 3.veljače 971., a lokalni svećenik koračao je kamenim ulicama Starog grada do župne crkve Svetog Stjepana. Kada je stigao bio je vrlo iznenađen što je pronašao otvorena vrata! Sa strepnjom je ušao unutra, a pred njim je stajao starac odjeven kao biskup sa biskupskom mitrom na glavi i biskupskim štapom u ruci. “Prenesi gradskim očevima da vas Mlečani planiraju napasti”, šapnuo je starac iz tame. “Molim te mi reci tko si, predstavi se” zamolio ga je svećenik, našto mu je starac odgovorio da je njegovo ime Vlaho.
Shvativši ozbiljnost situacije te uzevši u obzir dramatičnu poruku Sv.Vlaha, svećenik je doista odmah pohitao obavijestiti gradske oce. Istog časa broj stražara na gradskim vratima se udvostručio, gradska vrata su se zatvorila, a mjere sigurnosti postavljene su tako da se obrani grad pod svaku cijenu. Mlečani su uskoro postali svjesni činjenice da se grad iznenadno naoružao za napad, da im je plan razotkriven i da je nepovratno izgubljen element iznenađenja. Jednako brzo kako su stigli, tako su se brzo ukrcali na brodove i povukli se u tamnu noć te nestali. Dubrovnik je bio spašen, Grad je bio siguran!
Već sljedeće godine, Dubrovnik je svečano obilježio dan kada je njihov svetac zaštitnik osigurao slobodu Gradu. A 1026 godine, posmrtni ostatci (relikvije) Svetog Vlaha, konačno su bili vraćeni Dubrovniku, njegovom posljednjem počivalištu, bezvremenom Gradu koji mu duguje svoju slobodu.
Živio nam Sveti Vlaho!
