"Ajmeh, ajmeh, moja starosti, na što me si dovela, da se po svijetu tučem za dezvijanijem sinom, za haramijom, da iz morske pučine izvadim zlato, da iz jame beza dna izmem imanje!"
Marin Držić najdraži je dubrovački sin. Kao dramskog pisca i autora velikog značaja, Držića se često smatra hrvatskim Shakespeareom. Rođen je 1508. godine u velikoj i dobrostojećoj dubrovačkoj obitelji i imao je šest sestara i petero braće. Mladi je dramski pisac bio buntovnik na više načina. U ranijim godinama školovanja upadao je u probleme i otac ga je odlučio poslati u Siennu u Italiji, daleko od, kako je smatrao, negativnih utjecaja, kako bi studirao crkveno pravo. Međutim Marinove su se akademske frustracije nastavile i ubrzo se vratio u svoj rodni grad.
U Marinu se nalazio genij koji se borio kako bi se mogao oglasiti, a moglo bi se tvrditi da se sam Marin borio protiv toga genija. Pridružio se skupini odmetnika, postao je urotnik i čak je pokušao srušiti Dubrovačku Republiku. Ali genij se ipak na kraju probio i zasjao. Njegovi su zapisi istjecali iz njega na papir, i uskoro je postalo jasno da radi ono za što se rodio - kako bi stvarao remek-djela.
Komedija je bila njegovo novo oružje. Njegove se komedije svrstavaju među najbolje u europskoj renesansnoj književnosti. U svojim je djelima uspio izraziti vlastiti prijezir prema državi i vladi, a njegova najveća moć bila je u sarkazmu. Četiri su njegove najpoznatije drame i dalje redovito dio festivala i dramskih produkcija. "Dundo Maroje" vjerojatno je njegova najslavnija drama, koja se izvodila u kazalištima diljem svijeta. Uvodni citat ovog teksta zapravo je prva rečenica u toj drami. Dubrovačke ljetne igre jednostavno nisu iste bez Dunda Maroja.
Još je jedno djelo koje bi trebalo biti visoko na popisu Držićevih vrhunskih ostvarenja "Skup", odnosno "Škrtac". Često se uspoređuje s Moliereovim djelima te je i to duhovit pogled na obitelj i uobičajene društvene norme. Držić je definitivno pisao prema vlastitim iskustvima i često je pisao bez ustručavanja. "Pomet" je bila prva Držićeva drama, no rukopis se nažalost izgubio. Vjeruje se da je to djelo prethodilo "Dundu Maroju". Učenici i studenti u Hrvatskoj dan-danas proučavaju Držićeve drame i zapise, kako se i treba postupati sa životnom ostavštinom ovoga vrlo omiljenog Dubrovčanina.