Festa svetog Vlaha, 3. veljače

Sv. Vlaho (portretiran kao starac koji u ruci drži maketu grada) svetac je zaštitnik i heroj Dubrovnika. Svetac se prvi put ukazao gradskom kanoniku Stojiku, 971. godine, obučen u svečano biskupsko ruho s mitrom na glavi i dugom, sijedom bradom. Sv. Vlaho upozorava kanonika na predstojeći napad Mlečana. Naime, njihove su galije bile usidrene kod Gruža i Lokruma, a sve pod izlikom punjenja zaliha vode. Naravno da su Mlečani imali drugačije namjere, a Stojiko izlazi pred Senat gdje govori o svojoj viziji i poziva na brzu akciju. Senat ga je poslušao, Mlečani su osujećeni u namjerama, a sv. Vlaho postaje obožavan od svih stanovnika Dubrovnika. Svetkovina u njegovu čast održava se svake godine, 3. veljače pod imenom Festa Svetog Vlaha.

Slavlje započinje dan ranije, na Svijećnicu, puštanjem bijelih golubica, simbola slobode i mira, ispred Crkve sv. Vlaha. Nakon toga, svecu se odaje čast podizanjem njegove zastave na Orlandov stup. Relikvije sveca (glava, komadić kosti iz vrata te ruke) pronose se niz Stradun u bogato ukrašenim relikvijarima. Veliko mnoštvo vjernika slijedi relikvijare noseći zastave, a procesija se nastavlja misom ispred Crkve sv. Vlaha. Procesija je ujedno i prilika da nosači zastava, obučeni u bogate i živopisne nošnje, pokažu svoje umijeće baratanja barjacima. Potom, svećenici ispred crkve dijele blagoslov grla. Obred se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Vlaho svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost, a vjernike treba čuvati od 'bolesti grla i svakog drugog zla'.

Koncerti i recitali također su dio svetkovine, kao i izložbe, čitanja, prezentacije knjiga i kazališne predstave. Navečer, Dubrovčani se opraštaju od svog sveca do slijedeće godine i slijedeće Feste, iako njegovi kipovi i slike, raspoređeni po cijelom gradu, podsjećaju stanovnika Dubrovnika da Sveti Vlaho uvijek pazi na svoj grad.

Foto izvor: Arhiva Turističke zajednice grada Dubrovnika  / Fotograf: Igor Brautović